Koji su alati za zaštitu žena u Hrvatskoj?

19 žena ubijeno je ove godine u Republici Hrvatskoj. Od tih 19 tragičnih ljudskih sudbina čak 15 okarakterizirano je kao femicid - ubojstvo žene zato što je žena.

"U našem Kaznenom zakonu nema femicida. Mi nismo uveli femicid kao poseban pojam. Postoji teško ubojstvo žene, ali ne naziva se femicid. To je jedna poruka koja je poslana. Bez obzira što se u javnosti to danas zove femicid, ipak zakonski termin nije. Drugo se mora reći da zapravo ne pravi zakon razliku između ubojstva žene i muškarca. Mi svi znamo kad se išlo u te izmjene i dopune da je zapravo od kaznenog odjela Vrhovnog suda kao i drugih aktera u našem društvu bilo rečeno da je svako ubojstvo jednako, tako da se zapravo jednako kažnjava ubojstvo žene koje je rodno uvjetovana kao ubojstvo muškarca ili bilo kojeg drugog člana obitelji. Što znači da mi nismo priznali rodnu ulogu kao razlog za ubojstvo kao kvalifikatorni element kaznenog djela s obzirom da se jednako kažnjava, to se vidi po visini kazne. Tako da je u tom aspektu držana jedna figa u džepu. Ono što je u stvarnosti je da žene ne ubijaju muškarce u pravilu i naravno uvijek postoje iznimke", govori Zlata Đurđević.

"Od žene se očekuje da bude podložna"

"Jednako bi žena bila kažnjena, neovisno o rodnoj ulozi. Ne primjenjuje se jer ne postoji u društvu u odnosu na muškarca, nego u odnosu samo na žene. Ali, po visini kazne, mi ne kažnjavamo teže zato što je žena ubijena zbog svoje rodne uloge. Rodna uloga znači da se u društvu, kao što je Hrvatska i brojna druga, društva koja su patrijarhalna, a naše društvo nedvojbeno to je, očekuje od žene da bude podložna, da bude submisivna, da sluša svoga supruga, da bude pokorna, drugotna, kako se kaže, da zapravo pristane na diskriminaciju unutar obitelji, iako ona to ne želi. Onda nastupaju posljedice u pogledu nasilja prema njoj koji onda kulminira i u femicidu", dodaje.

"Sustav je potpuno iznevjerio žene"

Gdje su nam slabe karike u sustavu?

"Sustav je potpuno iznevjerio žene. Čula sam takve slučajeve iz prakse, bez obzira što smo mi donijeli napredne zakone, da se oni ne primjenjuju u praksi, da se oni iskrivljuju. I da zapravo svi segmenti u tom sustavu od policije, Državnog odvjetništva, sudova i vještaka zapravo rade protiv žena. Na brojnim primjerima ja vam mogu reći zapravo konkretno o čemu se radi", govori.

"Sustav ju je toliko zastrašio da nije više tražila zaštitu"

"Cijeli sustav je okrenut, tolerira nasilje nad ženama i ne vjeruje ženama. I ne priznaje pravo ženama da se brane. Ako se brani od svog nasilnika, ona će biti uhićena. Imamo ta dvostruka uhićenja od strane policije. Policija odbija prijave kada žene podnose, dovoljno je da vam muškarac kaže nešto suprotno ili kaže i ona je meni. I onda zapravo ili odbacuje takvu prijavu uopće, ne želi krenuti u postupak ili kreće sa dvostrukim uhićenjima. I dvostrukim procesuiranjima, znači nije samo na policiji, nego sud kasnije i dvostruko procesuirira. Zaista strašno da je ova žena zadnja koja je bila ubijena, da su oni oboje bili prekršajno gonjeni. I onda kaže Centar je odustao od nadzora zato što se pokazao napredak. Pa naravno da se pokazao napredak kad ju je sustav toliko zastrašio da ona više nije tražila zapravo nikakvu zaštitu. I to da nema u takvim slučajevima nikakve odgovornosti za ono što se učinilo. Nikakav napredak nismo napravili", govori.

Postoji li nekakvo rješenje u kojem, ako se prijavi nasilje, ne bi žena i djeca bili ti koji moraju odlaziti iz svog doma, nego osumnjičeni nasilnik?

"Naravno da postoje, ali mi ta rješenja ne primjenjujemo. Vi u slučaju, evo jedan od primjera kojem sam čula, žena se nalazi u skloništu sa djecom. Znači, određena je zabrana pristupanja njemu, naravno, i prema djeci. On ide okolo po vrtićima, traži gdje su djeca, radi pritisak na Centar da mu ona ne da dopuštenje, a žena se nalazi u skloništu, jednostavno nevjerojatno. I nakon toga Centar prijavljuje policiji i pokreće se kazneni postupak protiv žene koja se nalazi u skloništu što nije dopustila kontakt, viđanje sa djetetom. Ili on traži djecu po vrtićima, a onda se utvrdi da to nije kršenje mjere opreza", rekla je Đurđević.

"Dobio je sedam godina zatvora"

"Žena je da bi pobjegla od nasilja muškarca, sjela u auto i htjela otići svojoj majci. On je polio benzinom automobil. Dobila je lake tjelesne ozljede. Imate javnu presudu koja se nalazi na stranici Visokog kaznenog suda. Dobio je sedam godina zatvora. Tu ste imali četiri kaznena djela. To je teško ubojstvo. Godine zlostavljanja prije toga, okrutnost, krajnja nehumanost. Dijete je prisustvovalo tome. Povreda prava djeteta, to su dva kaznena djela koja su utvrđena. Državno odvjetništvo nije išlo na teško uništenje imovine, jer je uništio automobil. To uopće nije optuženo. A isto tako te godine zlostavljanja očito nisu uopće uzete u obzir, iako piše u presudi, s obzirom na to kazneno djelo da se radi o pokušaju teškog ubojstva, samo za to kazneno djelo je propisana kazna od 21. do 40. godina zatvora. S obzirom na sve ono što je bilo rečeno u toj presudi, jasno je da bez obzira što je to bio pokušaj, što je puka sreća što je žena ostala živa i s obzirom na sve ovo ostalo, znači on dobije sedam godina zatvora i žali se optuženik. Državno odvjetništvo se uopće ne žali na takvu presudu. Postoje upute unutar Državnog odvjetništva da se ne optužuju sva kaznena djela kada su na štetu žena, da se tolerira nasilje i da se ne podnose žalbe za ovakva kaznena djela. A znate da Državno odvjetništvo u pravilu uvijek podnosi žalbe. I sad je pitanje tih uputa. Tko je dao takve upute i zašto kod nas nisu upute javne? To je sad pitanje funkcioniranja samog Državnog odvjetništva", dodaje.

"Zakoni se iskrivljuju u praksi"

"Želim upozoriti na nešto što sam saznala u zadnja dva tjedna. Psihološka vještačenja su uvedena u kazneni postupak da bi se ženama pomogla, da bi ih se zaštitilo, da bi se procijenila opasnost koja postoji u odnosu na žene i rizik koji postoji na njihov život. Ona se provode i da bi se procijenilo kakve teške posljedice tog zlostavljanja su ostavile psihičke na žene. Znate što se u praksi događa? Tu suodgovorni i suci i psiholozi. Oboje su prešli granicu kojim zakon dopušta ili etika. Žena se ispituje s obzirom na vjerodostojnost njenog iskaza. Psiholozi vještače žene, govore li istinu sa naravno postavkom da ne govore istinu. To je apsolutno neprihvatljivo, to izgleda da masovno se koristi. Jedan institut u kaznenom postupku koji je trebao biti za zaštitu žena, a to je psihološko vještačenje, u smislu nasilja koje je prema njima podneseno, dogodilo se da se one kroz taj institut diskreditiraju. Da im se zapravo odriče da govore istinu. Postavljaju im se pitanja koje su apsolutno zabranjena u ukazanom postupku i koje postaju dokazna zabrana kao što je ono seksualna orijentacija ili seksualna prošlost. To je novi mehanizam kroz koji se zlostavlja žene, teško institucionalno nasilje za koje znamo da je protivno zakonu. Bez obzira što mi donosimo zakone, zakoni se ne samo ne primjenjuju, nego se iskrivljuju u praksi."

"Vlada hitno mora nešto poduzeti"

"Kod nas je bilo dvostruko više ubijenih žena nego u Francuskoj i Italiji, a znamo da su to patrijarhalne sredine, pa sad je valjda troduplo više. Vlada hitno mora nešto poduzeti, politika je uvijek odgovorna. Ne može se reći više su kazne, ona mora prepoznati ove mehanizme", rekla je profesorica.

Komentirala je i femicid u Međimurju.

"Imate 35 prijava za tog čovjeka. Imate 15 kaznenih postupaka, imate 15 pravomoćnih presuda. On šeta slobodno i treba se taj dan javiti. Da je neka druga žena u pitanju, da je netko s 35 prijava i sa 15 kaznenih ne bi šetao slobodno. Očito je to takva diskriminacija", ističe.

Koji su alati koje država može pokrenuti za zaštitu žena?

"Mi imamo doživotni zatvor. Ako vi nekog osudite na 40 godina zatvora, to je faktički doživotni zatvor. Nigdje nije doživotni zatvor do kraja života. Što vrijedi što vi to imate ako možete ublažavati i idete na sedam godina? Cijelo društvo ne čini dovoljno", dodaje.